Kako bismo danas odredili značenje i recepciju neke teorijske pozicije, moramo prvo skicirati njen trenutni setting. Arhitektura postaje sve više predmetom diskursa u kojem se, pod pritiskom globalizacije, medija i potrošačkog diktata, međusobno kao okretni korelati sukobljavaju brojna tematska područja kao što su film, televizija, reklama, eventi, dizajn, labels ili politika.
 

Ciklički se ponavlja zahtjev za povratkom tradicionalnog pojma arhitekture kao umjetnosti građenja u smislu klasične dubine, no uvijek samo nakratko i neprecizno. Naprotiv, pod spomenutim pritiskom se analiza kulture stila proširila na sveukupne masovne fenomene, uključujući i arhitekturu, pa joj tako autonomno djelovanje više nije moguće. To stanje koje možemo označiti kao silentium u sve većoj mjeri zahtijeva jedan parlante - danas arhitektura jedva da još može zauzeti neku kritičku poziciju...